ovo je kao neka
katatonična priča o ljubavi ,
kada se protagonisti pitaju
da li ljubav uopće postoji ;

i tko sam uopće ja ?
i tko si uopće ti ?
i tko smo uopće mi ?
što ćemo li danas glumiti ?

hoćemo li biti sretni il nesretni ,
hoćemo li biti majka i otac ,
hoćemo li biti dobri ili zli ?
hoćemo li biti socijalni slučajevi ,
prijatelji ili neprijatelji?

ova priča o životu ,
kao da je iz otrovnog pera marquisea de sadea :
morao si se ,
baš sad ,
roditi ,
i baš sad moraš umrijeti ;

i sve te crne jebene muhe ,
u prljavoj čaši jacka ,
na ovom svijetu ,
ne mogu ti pomoći ,
neće te spasiti ;

mazohist si bio
i u mazohizam ćeš se vratiti ,
izgubljen u boli ,
u izbrisanoj generaciji ...

desio si se 80ih ...
i sada si prepijan
da bi se pridružio novoj fronti...

našao sam zlato
duboko unutar tebe ,
kopao do same tvoje utrobe ,
kardio-fistao femme fatale po femme fatale ;

ah ,
danas je tako teško prodrijeti u ljude ,
svi smo mi emotivne djevice
zlato moje ;

a lijepe stvari
uvijek su mi nekako i tužne ;
s vremenom ,
postat će i ružne ,
ali ti nikada nećeš
zlato moje ;

zato 
zlato ,
ne gubi sav taj svoj sjaj u brigama ,
ne brini ,
uvijek ćeš ti izazivati
požudu u ljudima ;

poput limenog sam vojnika ,
zveckam u limenci piva ,
bajke o ratovima i ljubavima ,
o junaku što ,
sa ranom u srcu ,
i na ranjenim koljenima ,
i dalje puzi
putem tvog Eldorada ;

nedostojan čak i da služim ,
dezintegrirala me pohlepa ;
evo ,
drhtim ...
topi me zlatna groznica ...
brr...
zima...

stavi mi u usta
jedan od tvojih zlatnih dukata
da mogu da odem bezbrižan do Harona ,
i čekam te uz tamne vode rijeke styx
na obalama zaborava ;

kada svijet eksplodira ,
a zlato ipak izgubi sjaj
i vrati se u svoj dom na meteorima ;
a smrt nas napokon sastavi
u svojoj kutiji za nakit ,
u navijenom baletu armije zlatnih izgubljenih duša ,
limenih vojnika , 
plastičnih balerina i crnih labuda .

žrtvujemo ljepotu
na oltaru zadovoljstva ,
svaki puta ,
bez obzira
koliko djevičanska il fatalna ona bila ;

pozivam sve demone ,
vaše i naše ,
k nama ,
u mrak ;

učinit ću im svratište
od svog malenog kreveta ,
prljavi instant mali hram ,
samo za noćas ;

cabare duša ,
hostel pandemonij :
služimo čisti nemoral ,
prljavi frotir ;
pokvarena mašta i nečiste misli ,
naš su cijelovečernji program ;

a nova religija -
specijalitet ,
samo za noćas ;
epifanija za sve vas ;

pivo od limuna ,
strpljenje i razumijevanje ,
vodka od breskve ;
mi služimo javno mijenje ;

kap djevičanske krvi u urinu ,
ponijet ćete ,
kao bombonjeru(možda griottu?) sa jastuka ,
sa sobom ,
do idućeg puta .

 

ona budi se u vrelu noć ,
šaptačica psima ;
djevojka iz monitora ,
ona je poznata svima ;

oh nevjerovatna radosti ,
starleta ti si ,
i zato što je petak ,
ne stoga jer je život kratak ,
ti ispunjena si ,
o ,
milosti ;

i svima nama ,
bijednim uličnim psima ,
sada curi bijesna slina ,
jer kuja se tjera ,
prokleta šaptačica psima ;

a znanstveno je dokazana činjenica
da žena je na bol otpornija ,
žena mora biti razvaljena ;

bez obzira ,
igrajmo igru sezona ,
dok oko nas kaos života neometano ovulira :

rasa ,
klasa ,
opredijeljenje za nešto novo ,
rozo ,
crveno ,
čipkasto ;
nešto leopardskog ili mrežastog uzorka ,
za nešto izvan okvira ;

važna je diskrecija ,
pa što ,
sviđa nam se intima ,
pa šta ,
volimo sodomiju ,
pali nas jauk ...
i tišina .

i ne postoji diskriminacija ,
ona je u potpunosti naša ,
ona pripada nama ,
znojinima ...

a muškarac jest samo
prljava svinja ;
samo slijepi miš ,
u žetvi zlatnog žita ;
bijesan pas
zavezan lancem za
vještičinu kućicu od slatkiša ;

pijano stvarateljstvo ,
žeđ ,
glavobolja i želučana kiselina ;
doba gastritisa ;

ima li još gutljaj viskija ,
ima li još kap vina ?

i ne pričajte sa nama sutra ...
sve je novo ,
sve je trulo ,
poput tv demokracije ,
poput vagine majke božje .

i noćno nebo puno je zvijezda ,
noćas ,
bit će pakleno vruć dan ,
sutra ,
nevjernim suprugama ,
i nepopravljivim supruzima ...

i ne pokušavajte ovo kod kuće ,
ne ponižavajte se baš bilo kome ,
prepustite se profesionalcima ,
ljepše je u parkovima ,
na zadnjem sjedalu automobila ,
prepustite se profesionalcima ...

još uvijek stanom idem tiho ,
na prstima ;
noću ,
da te ne bih omeo u snovima ...
baš kao da si još ovdje ,
i nemirno spavaš ,
iza odškrinutih vrata ,
kao kraljevna na zrnu kanabisa ;

i nekako s proljeća ,
na tren ,
zaboravi se samoća ,
kao deja vu ,
ex YU :
možda ipak nisam sam ,
možda ima nas još ,
propalih hipija ;

ali brzo prođe nostalgija ,
i vrati se spoznaja :
ja sam trip neznanog antijunaka
i past ću... čim prođe špica ;

i ostat će mi samo
još jedna posljednja pjesma ,
"izgubljen san" ,
recital prolupalog anarhista ;

a ti si ,
draga moja ,
stereotip žene ,
ona ,
koja je egotrip muškarca ;

proći ćeš ulicama ,
nonšalantno ,
bez nekog dubljeg značenja ;
u zlatnim godinama ,
kao što prolazi moda ,
kao
"jesen,u krznu, dolazi mi",
uz malo posrtanja ;

ali past ćemo oboje ,
draga ,
o da ,
sutradan ,
kada prođe špica .

 i bit će anarhija.

reci mi ,
moja antijunakinjo ,
zašto čujem noćima tvoje jecaje ,
tamo negdje ,
iza debelih zidova osame ?
zašto se više ne interesiraš za zlikovce ?
hoćeš li ovaj grad ipak prepustiti
čeličnom stisku njegove sudbine ?

hoćemo li i noćas ,
ponovo ,
zaspati bespomoćni i sami ,
ne kao ljudi ,
već kao spodobe ?

zar ćeš tami prepustiti sve ,
ostaviti joj prazno prijestolje ?

reci mi ,
moja antikristino ,
gdje su tvoje supermoći nestale ,
zar su kao loše vino ishlapjele ?

a ja odbijam da povjerujem
da mi zalud još vjerujemo u anarhanđele !
i znaj ,
mislim na tebe ,
i još sam onaj stari ,
drevni ,
divlji ,
idolopoklonik ,
još uvijek i zauvijek ;

na beskonačnoj ,
bezbožnoj stazi ,
bez ponosa ,
i lišen časti ,
ja sam poklonjen ,
poklonio sam se ...
još samo i jedino znam da ljubim te ;

tumarajući kroz neuslišene molitve
i prljave ulice ,
prisjećam se noći kada si rekla :
"ustani ,
ustani i bori se ,
ustani i voli me ,
crni viteže !"

i dalje kroz te noći zvjezdane ,
usamljeni jahač ,
crni vitez ,
apsolutno odan liku svoje apokalipse ;

jezdim na orkanu stoljetne oluje ,
ja sam na misiji ,
predan liku svoje fatalistične gospe ,
i borit ću se za nju ,
sve do dana smrti osloboditeljice moje ;

za nju borit ću se ,
ne za države ,
gradove il' bogove ,
za nju ću dati život i sve ,
i pronaći ću ih ,
vratiti joj supermoći njezine  .